среда, 20. април 2022.

Operacija "Pauk 94" - povratak Velike Kladuše.





Dok je u južnom dijelu "bihaćkog đepa" srpska protiofanziva u pobjedničkom zamahu (Op. Štit 94), na sjeveru se odpočinje priprema za povratak Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna. 
 
Sa srpskim "Cevenim beretkama" od 10. novembra ponovo su formirane tri brigade Narodne odbrane: 1. Veliko-kladuška, 2. Cazinska i 3. Vrnogračka brigada, ukupnim brojem oko 5.000 ljudi. 
Brigade su zauzele položaje duž granice Srpske Krajine i BiH na području Velike Kladuše.
Da bi operacija bila što uspješnija, stvorena je i Taktička grupa "Pauk". Učešće u operaciji su imali Jovica Stanišić i "Frenki" Simatović, zvaničnici državne bezbjednosti i specijalnih jedinica iz Beograda.

SVK je takođe angažovala borce iz tri korpusa što je ukupno sa NOZB preraslo 6.500 vojnika, podjeljenje u Taktične grupe (TG - 5, TG - 6 i TG - 7).
U sektoru na sjeveru Velike Kladuše je organizovana i proširena Taktička grupa (TG - 8 Kordunaškog korpusa i TG - 9, Banijskog korpusa), koja broji 2.100 boraca kao dio grupe "Pauk" za artiljerijsku podršku operaciji.

Fokus napada je bio Cazin. U slučaju prodora srpsko-autonomaških snaga prema Cazinu, Bihać bi bio potpuno okružen, onda bi bilo moguće ponuditi Dudakoviću kapitulaciju. 
Poslje poraza 5.korpusa ARBiH, cijeli "Bihaćki đep" bio bih predat Fikretu Abdiću i Narodnoj odbrani pod kontrolu.
U tom slučaju Srpska Krajina i Republika Srpska ne bi morale da brinu o pozadinskom frontu a znatan dio snaga bi bio oslobođen za učešće u drugim sektorima fronta.


Operacija za oslobođenje Velike Kladuše.

Operacija oslobađanja Velike Kladuše je odpočela 16. novembra 1994. Plan je bio da se primora neprijatelj da napusti grad dobrovoljno, da bi se izbjegle ulične borbe i veliki gubitci. Da bi to uradili, srpsko-autonomaške snage su počele da zaobilaze V. Kladušu sa sjevera i juga. 

Borbe odpočinju na prostoru Bosanske Bojne i Vrnograča, između TG - 9 te 506. i 505. brigade ARBiH.

Žestoka borba se počela voditi sa jedinicama 506. brdske brigade na visinama koje okružuju grad. Snažnim pritiscima na bokove i napredovanju od 2km na sjeveru Kladuše: Ponikve - Poljane.
Južno od grada, dio TG - 8 postiže uspjeh, odbacivajući alijine borce 3km kod Šmrekovca.

Narednih sedam dana, nastavljaju se teške borbe oko Kladuše. Srpsko-autonomaške snage polako napreduju oslanjajući se na artiljerijsku pomoć. Brigada 506. dobija u pomoć pojačanja iz 503., 505. i 517. brigade.

19. novembra jedinice Narodne odbrane, zauzimaju vis Keserovića Brdo (235m). Koje dominira južnim dijelom grada i presjecaju put prema jugu. Neprijatelj je potisnut i na sektoru kod Elezovića.
Do 21. novembra zauzima se još 5km i izbija na put V. Kladuša - Cazin. 

Pokret boraca Narodne odbrane ZB.



Krajem novembra, 5. korpus se našao u haotičnom stanju. Putevi Vrnograč i Cazin su presečeni te nanešeni veliki gubitci. U decembru je nastupilo kratko zatišje pred odlučujuću bitku za povratak Autonomije.

U međuvremenu tokom sve uspješnijeg srpskog napredovanja na jugu enklave. Mogli su se čuti ljutiti glasovi iz "međunarodne zajednice", koja je u oktobru tokom napredovanja ARBiH potpuno ravnodušno posmatrala situaciji. Sada, međutim se UN sjetio da je Bihać "zaštićena zona", te ponovo protiv Srba upalile sirene upozorenja i pretnji.

Tokom prve nedelje decembra, srpsko-autonomaško napredovanje se nastavilo. 4 decembra, komanda Narodne odbrane je objavila da su preuzeli kontrolu nad Drmljevo na granici sa Hrvatskom, sjeverozapadno od Kladuše, kao i važno uzvišenje Plazikur u sjeveroistočnoj periferiji grada.

Dudakoviću je bilo jasno da su mu dani u Velikoj Kladuši odbrojani i nastavlja se brzo povlačenje iz grada.
14-15. decembra, srpsko-autonomaške snage razbijaju kod Plazikura snage 5. korpusa na južnoj periferiji grada.
Dudaković naređuje povlačenje svojih jedinica i napuštanje V. Kladuše. Linija fronta je pomjerena još 5km jugoistočno od grada, na magistralnom putu Kladuša - Cazin.
17. decembra snage Narodne odbrane oslobodile su svoj grad.